Vrijeme radnje: Vrijeme rata
Mjesto radnje: Osijek, Pinkafeld
Tema: Viđenje rata očima djevojčice
Prikaz lika:
djevojčica Cvijeta:
- zbog rata ne ide u školu
- prati sve što se događa
- pravi se pred roditeljima da je hrabra da njima bude lakše, ali zapravo se boji ˝Hrabra sam bit ću hrabra - izgovorila sam ono što je želio čuti jer nisam bilahrabra, bila sam prestrašrns kukavica˝
- zbog rata je otišla u Austriju, s novim prijateljima iz nove škole
- ima prijateljicu Zlaticu, s kojem se dopisivala jer je i ona otišla iz Osijeka
- u Austriji je našla nove prijatelje, ali je i dalje mislila na stare prijatelje i Osijek
- brine se hoće li mucati
˝Hoćemo li mucati?˝ ˝Možda, ali sigurna sam, ne zadugo˝
-Cvjeta mi se svidjela zato što jr hrabro prolazila kroz teške dane rata
Kratki sadržaj:
Te godine nije počela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli
početak školske godine inače radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki
dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuće. Često je nestajalo struje.
Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja
je šaptom pala. Mladi bračni par Reisner se odselio u Njemačku i povjerio
Cvijeti dvije mačkice, Mimi i Kima. Počela je radio-škola u trajanju od tri
minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve
izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogođena je i njena škola.
Tata uglavnom kuha ručak. 10. 10. je bačena «krmača» na krov Zlatičine
zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica će nekamo
otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u
američku seriju «Kućni video». Opet je nestalo struje, a znači i hladnije je.
Neka reporterka je pričala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije
odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata.
25. 10. se vratila struja pa se tata odlučio obrijati, ali je uspio obrijati
samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Idući dan došao je djed iz
susjedstva s unučicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje
su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s anđelima. U trgovinama je
sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebački program, ali zato
se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su
veći od članaka. 14. 11. je opet pogođena katedrala. Cvijetin tata je
slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li čuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u
Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao
Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ići van. Idući
dan njeni su roditelji odlučili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom
«Dobriša Cesarić». Cvijeta je tu noć toliko plakala da je ujutro imala
temperaturu. Na večer su išli u grad kupiti nove termo-hlače, trenirku,
papuče i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navečer nije mogla
zaspati. Pitala se je kad će ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni
dan.
