IVANA BRLIĆ - MAŽURANIĆ - PRIČE IZ DAVNINA

Šuma Striborova
Vrijeme radnje: zima
Mjesto radnje: šuma, kuća
 Tema: Sin se oženio za zmiju, a majka je sve činila da ih razdvoji
 Prikaz likova: majka: pametna, voli pomoći drugima, voli svoga sina sin: neoprezan, voli svoju majku,ali ga je zmija zaslijepila zmija:zla, lukava, ne misli ba druge nego samo na sebe uboga djevojka: siromašna, dobra, jadna, skuplja triješće i prodaje ga
Problematika: Sin je trebao odbaciti majku zbog zmije, jer ga ona voli. Majka je dobro Majka je dobro postupila kada je izabrala da bude kod svoga sina, a ne da se vratii u svoju mladost i izgubi sina.

Kako je Potjeh tražio istinu
Mjesto radnje: djedova kuća, šuma
 Tema: Potjehova potraga za istinom
Prikaz likova: Potjeh: pametan, nije nasjeo na bijesovu riječ, voli svoga djeda djed: voli svoje unuke, dobar Ljutiša: nasjeo je na ono što mu je bijes rekao, voli svoga djeda i nije mu htio nauditi, ali ga je bijes natjerao Marun: voli svog djeda, nasjeo je na ono što mu je bijes rekao
Problematika: Potjeh je dobro postupio kad nije poslušao bijesa, ali njegova braća nisu jer su poslušali bijesa.

 Ribar Palunko i njegova žena
Mjesto radnje: Palunkova kuća, morski kraj
Tema: Palunkova želja za bogatstvom i srećom
Prikaz likova:Palunkova žena: dobra, voli svoga sina, pomaže Palunku

 JAGOR
 Bilo dijete po imenu Jagor, te ostalo nejako iza majke, uz maćehu zlu i pakosnu. Nemilosna maćeha, kao zla godina, bije dijete i hladom i gladom - a oca zatravila svakojakim travama, te i on za sina ne mari. Trpio Jagor donekle, trpio al djetetu onako malenu jednoga se dana srdašce napunilo tuge. Ode siromašak u pojatu, legne licem u slamu i zaplače gorko. "Što ću i kuda ću jadan?" Uto čuje, kako se nešto kroz slamu šulja, kano da je miš. Prišlo mu do uha i šapnulo: "Ne plači, dijete Jagore. Ne staraj se ni za što. Ima nas troje ovdje, mi ćemo tebi valjati!" Dignu Jagor glavu, ogleda se po pojati. Al u pojati, kao i dosada, uz jasle svezana samo kravica bušakinja i riđa kozica, koje mati Jagorova bješe othranila i milovala. I više nikoga nema. - "Jesi li mi ti to govorila?" upita Jagor bušicu. - "Nisam", odvrati ona. - "A jesi li ti?" upita riđu kozicu. - "Nisam ni ja", odvrati koza. - "A da tko je i zašto kaže, da vas ima troje, kad ste vas dvije same ovdje?" - "Ono ti Bagan reče, - on je uz nas dvije treći u pojati, a stariji je od nas", odgovori bušica. - "A kuda ode?" upita Jagor. - "Eno ga u snopu pšenice." - "A gdje mu je ovdje u pojati snop pšenice?" upita opet Jagor. - "Eno snop pšenice u desnom uglu pojate, upleten je u pleter pod mazom", odvrati kravica. - "A otkada je tamo?" začudi se dijete. - "Od pedeset godina." - "A tko ga je tamo vrgao?" - "Djed tvoj, kad je ovu pojatu pleo i dizao", reče bušica. - "A zašto je upleo snop pšenice u pleter?" - "Da primami Bagana. I kako se Bagan onda tamo namjestio, tako vam do danas čuva blago u pojati, i sve dobro u hljevu i kolibi, i što god biva, bez njega ne biva na vašemu dobru."