BALONIJADA - NADA IVELJIĆ
Knjiga “Balonijada” Nade Iveljić zbirka je koja sadrži 14 kratkih dječjih pjesmica, dva igrokaza i dvije kratke pričice. Sve one imaju sličnu tematiku i stil kojim su pisane, osim što su pisane u drugačijoj formi. Pjesmice su kratke, poučne, zabavne, pune ritma i rime. Svaka ima kratku, najčešće očitu pouku koja je namijenjena najmlađim čitateljima. Igrokazi su također kratki, sa životinjama kao glavnim likovima (i to isključivo ježevima), a također nose jasnu i značajnu pouku u sebi. Slične su i kratke pričice. Jedna je o maloj znatiželjnoj mačkici, a druga o malom slovu a koja traži svoje mjesto u svijetu i svrhu postojanja. Sva ova ostvarenja kratka su i slatka. Namijenjena su najmlađim čitateljima koji još uvijek vjeruju u bajke i kojima je vrlo važno usaditi neke temljene moralne vrijednosti. Ove priče čine baš to. Pjesmice uče važnosti malih stvari, samopoštovanju i samoizgradnji. Igrokazi uče o stvarima koje nisu dobre, poput zloće ili sebičnosti, dok pričice uče o znatiželji i čovjekovoj, pa tako i dječjoj, potrebi za istraživanjem i samoispunjenjem. Sve ovo od velikog je značaja djeci i čine bitan dio odrastanja.
Ova djela odlična su za svako dijete. Igrokazi se mogu izvoditi kao dio nastave, a pjesmice učiti napamet, jer su ritmične, zanimljive i kratke. Pričice su idealne za prije spavanja, upravo zbog toga što su tečne, lagane i poučne. Nada Iveljić je ovom knjigom dokazala da je majstor dječje priče, one namijenjene najmanjim čitateljima. Oni su zahtjevan publika, zato je ovo izvrsna lektira upravo za njih.
Kratak sadržajU zemlji DječurlijiVeseo budi – analiza pjesmePjesma “Veseo budi” govori o tome kako je sve na ovom svijetu u stalnom pokretu. Uvijek se u svijetu zbiva nešto svečano, nekakva proslava ili ljepota. Ta ljepota vidi se u prvom letu ptića u proljeće, u rođendanima malog mrava i cvjetanju različka pokraj plota. Sve su to stvari koje bi se trebale slaviti, pa zato ni djeca ne bi smjela izostati s takvih proslava. Život je radostan i svi su pozvani da prisustvuju toj radosti. Ta radost očituje se u otvaranju novog gnijezda, u plesu oblaka, večernjoj zvijezdi i dobrim djelima.
Ova pjesma nas uči kako je radost svakog života u malim stvarima. One se nalaze oko nas i često ih uopće ne primjećujemo. Mislimo kako je sreća neka velika stvar, neki veliki događaj, a zapravo se nalazi u sitnicama na koje najčešće uopće ne obraćamo pažnju. Ali upravo su djeca pravi majstori u otkrivanju čudesnosti u svakodnevnim stvarima. Njih vesele i najmanje sitnice, pa bi se odrasli trebali ugledati na njih. Odrasli ponovo trebaju naučiti biti radosni u svojim životima, jer je život čudesan!
Krilata svjetlost – analiza pjesmeOva slatka pjesmica govori o tome kako djetetu svaki dan na dlan sleti sučeva svjetlost. Ona ga grije i zabavlja. Djetetu je malo svjetlosti dovoljno da bi bilo zadovoljno, a svjetlosti je dovoljno upravo to – djetetova sreća, koja je čista, neiskvarena i potpuno nevina. Zbog toga su djeca najčišća bića, kojim treba tako malo za sreću.
U zemlji dječurliji – analiza pjesmeOva pjesma govori o posebnoj zemlji koja se zove Dječurlija. U njoj je uvijek dozvoljeno smijati se i raditi sve stvari koje su u stvarnom svijetu ili nemoguće ili nedopuštene. U zemlji Dječurliji može se dovesti slona u krevet, može se živjeti na skeli i slobodno putovati bilo gdje, mogu se u igri poderati hlače i jesti hrpa besplatnih kolača. U toj zemlji nebo je prekriveno balonima i lopte smiju ulaziti i kroz prozor. Sva djeca su u toj zemlji braća i sestre i nitko nije sam. U njoj novac nema nikakvu vrijednost i svi su veseli.
Na žalost, ta zemlja postoji samo u snovima. Ali ako se potrudimo, i na javi možemo pronaći stvari koje nas vesele. I budni smijemo biti malo luckasti – to je ono čemu nas uči ova pjesma!
Pjesma je napisana kao prikaz dječjeg sna ili možda dječje jave koja je natopljena maštom. U njoj su sve najbolje stvari moguće. Svatko ima prijatelja, raznovrsne načine igre i mnogo razloga za radost.
Veliki osvajač – analiza pjesmeOva pjesma govori o malom mišu koji se popeo na vrh Europe. Dok je tako stajao na Europi, njegovo uho nalazilo se na Sjevernom moru, a rep mu je pao na Australiju. Čini se nemoguće, ali onda nam pjesma otkrije da je miš zapravo legao na globus. Na globusu se osjećao kao kod kuće. Uživao je što je izgledao tako velik naspram kontinenata na kojima leži, ali onda je odjednom pao!
Ova pjesma ima lijepu pouku, a ona je da se ne smijemo uzvisivati nad stvarima pred kojima smo zapravo maleni. S vremenom ćemo pasti i onda će jako boljeti, baš kao i malog mišića. Svatko treba znati gdje mu je mjesto, a ako želi postići više, mora biti marljiv i oprezan kako se ne bi pao zbog svoje nepažnje, baš poput mišića koji se penjao na globus.
Druga pouka je da ponekad stvari nisu onakve kakve se na prvi pogleda čine. U početku smo mislili da je miš neki ogromni div, veliki koliko i zemaljska kugla, ali onda, kada smo malo bolje promotrili, shvatili smo da je on zapravo vrlo mali, iako sebe prikazuje velikim.
Lipanj, mjesec šesti – analiza pjesmeOva pjesmica govori o šestom mjesecu – lipnju. Taj mjesec je šaren i pun cvijeća, zato pjesnikinja kaže da je obučen kao hipi. Osim po odjeći, on poput hipija pjeva ljetne pjesme i nosi šarene ogrlice oko vrata. Ovim metaforama lipanj je prikazan poput veselog čovjeka, obučenog u šareno, koji voli sve i zato širi sreću oko sebe. Njegove ogrlice blistaju i šire sreću. Mirišu na lipe, koje cvatu upravo u ovom mjesecu. Po tom mirisu možemo prepoznati lipanj. On miriše na cvjetanje cvijeća, bilo onog na zemlji ili onog s drveća. Tim mirisom nježno nam kuca na prozore i vrata, javlja nam da dolazi ljeto.
Pjesma nam poručuje da s dolaskom ljeta budemo sretni poput lipnja. Vrijeme je da svoju sumornu zimsku odjeću zamijenimo šarenom ljetnom, ali ono najvažnije – da i svoja srca ispunimo veseljem i srećom. Lipanj nosi mnogo radosti, stoga nema razloga da ne budemo radosni baš poput njega!
Kornjača Čača – analiza pjesmeKornjači Čači danas je rođendan! Ona ga slavi tako što nam je na stol stavila hrpu kolača. Među njima nalaze se orehnjača i makovnjača, te naravno, vrč soka. Kornjači razni prijatelji dolaze čestitati rođendan. Toliko ih je puno da se boje kako će se kornjača izmoriti dok ih sve ne podvori. Čestitare zanima koliko godina ima kornjača. Pet godina? Ili možda tek tri? Moraju znati da bi mogli zapaliti točan broj svjećica na slatkoj i mekoj torti. Kornjača odgovori da joj je tek dvjesto godina! Veliko je to iznenađenje za malog čitatelja, ali ovo je prilika da nauči kako kornjače mogu živjeti preko sto godina, što je jako puno za jednu životinju.
Iako je ova naša kornjača duplo starija od toga, ona se još uvijek osjeća mlado. Još uvijek pravi rođendanske zabave i veseli se svojim gostima, te ih časti sokom i kolačima. Ona nas uči da nije važno koliko imamo godina, dokle god imamo prijatelje oko sebe koje volimo i dok god se s njima veselimo!
Pletenica – analiza pjesmePletenicom pjesnikinja naziva rijeku koja se petlja dugačka i lijepa od izvora pa sve do ušća. Izvor je mjesto gdje ona izvire, a ušće mjesto gdje se ulijeva u more ili jezero. Poput živog bića, rijeka buja dok pada kiša i sve je gušća, poput kose koja buja u lijepoj pletenici. Od vode rijeka se čisti, pa zato i prekrasno blista na mjesečini. Mjesečina je njen srebrni ukras. Zato svi moramo paziti da čuvamo rijeke, da ih očuvamo čistima kako bi bile lijepe i pune čiste vode. Ne smijemo ih zagađivati niti bacati smeće u njih jer bi onda one izgubile svoj sjaj i više ne bi bile zdrave.
Šeširiću, poleti – analiza pjesmeŠeširiću, poleti je nestašna igra vjetra, koju ono najviše voli igrati ujesen ili u rano proljeće. To je vrijeme kada je on najjači i najviše neočekivan. Tada se vjetar sjeti svakakvih ludorija. Pomalo je zločest, jer voli zaskočiti čovjeka i otpuhati mu šešir s glave, pa gledati gologlavog prolaznika kako trči za njim. Ali šešir nije drzak, on samo voli malo probuditi ljude iz njihova svakodnevnog posla i rutine. Voli ih malo protresti i natjerati da iskoriste svoje mišiće i protrče. Vjetar ne može odoljeti ovoj igri, zato mu nećemo uzeti za zlo što ponekad moramo potrčati za svojim šeširom. On se igra igre s vjetrom koja se zove Šeširiću, poleti!
Najsretniji dan – analiza pjesmeOva pjesma govori o najsretnijem danu jednog plota. Bilo je to trenutak prije nego se nakrivio od naleta vjetra, a točno onda kada su djeca pred njim slikala jednu sliku, a na slici se našao baš on! Djeca su ga slikala u jesenskom krajoliku. Ni danas se ne može toliko nahvaliti, koliko je plot bio sretan dok su ga djeca iz trećeg b slikala. Svi su gledali u njega, iako je bio slomljen, i upravo je zbog tog trenutka vrijedilo živjeti.
Tako je to ispričao slavni plot. Njegov cijeli život vrijedio je tog jednog trenutka slave, kada su ga djeca gledala kao da je nešto najljepše na svijetu. Plot nije uživao samo u pažnji, već i u tome što je djeci poslužio kao inspiracija i izvor radosti. On je uveselio jedan čitav razred i zato je vrijedilo umrijeti. Plot je bio sretan što je izazvao tako veliku sreću u životu. To je pouka i svima nama – možemo biti sretni tek kada nekog drugog usrećimo. Potrudimo se da toga bude što više.
Pjesma o djeci – analiza pjesmePjesma o djeci govori koliko bi svijet bio ljepši kada bi se živjelo po dječjim pravilima. Govori o strahu djece dok se odrasli igraju nekih opasnih igara, samo zato što ne znaju izgladiti svoje nesporazume. Djeca se najviše boje rata koje ludi odrasli započinju. Djeca ne prihvaćaju nasilje, stoga se ne mogu naviknuti da ih netko tuče. Djeca vole male stvari. One su njihovo pravo bogatstvo, poput livade ili starog plota koji su im zanimljivi poput čitavog svijeta.
Djeca su naša budućnost i onako kako njegujemo cvijet u njima, u takvu će osobu izrasti. Moramo čuvati svoju djecu i zaštititi ih od svih zala. Jedno tako ona mogu izrasti u dobre ljude koji će ovaj svijet učiniti boljim. Moramo se ugledati na ta mala bića i poput njih prepoznati koje su prave vrijednosti života. Ako vidimo ljepotu u malim stvarima, poput livade ili plota, ona ćemo se truditi da te male stvari i zaštitimo. Samo tako ćemo moći sačuvati ovaj svijet za našu malo, nevinu, neiskvarenu i dobru dječicu.Minuta – apjesmaMinuta je jedan djelić vremena koji traje jako kratko, ali ipak je vrlo važna. On nje su stavljeni duži dijelovi vremena, kojih ne bi bilo da nema minute. Jedna po jedna čine sve vrijeme koje provedemo u životu. Zato moramo dobro iskoristiti minute koje imamo jer jednom kad prođu, više se ne vraćaju. Njih, poput svega, vrijeme obriše.Bez odgovora – analiza pjesme
Malo dijete, ležeći u mraku, ispisuje slova na jastuku. To su nevidljiva slova, ali sadrže milijun pitanja. Dijete ih postavlja svijetu u kojem odrasta i čiju će punopravni član biti jednoga dana. Dijete pita svijet hoće li mu biti dobar. Puno je pitanja, strahova i nadanja u tom jednom jedinom pitanju. Svijet može djetetu, budućem čovjeku, ponuditi puno toga lijepoga, ali pružiti i puno toga ružnoga. Budući da smo svi mi dio toga svijeta, moramo ga činiti boljim, kako bi on djecu pružio tu istu dobrotu. Svijet smo mi, zato ne smijemo iznevjeriti one koji dolaze iza nas. Moramo im ostaviti što bolji svijet, kako djeca u njega ne bi koračala u strahu, već u nadi.
Ništa zato što si malen, Cvijete – analiza pjesme
Ova pjesma govori o tome kako veličina ništa ne govori o nečijoj važnosti. Samo zato što je netko ili nešto maleno, ne znači da je beznačajno. Malene su ptice i malena je trava. Postoji vrlo sitno cvijeće koje je svejedno jako lijepo i bez njega sve bi bilo otužno. Malo cvijeće poput ivančice ili čak djeteline ponosno dižu svoje glave. Kap vode, također je sitna, ali ona poji zelenilo. Bez nje ništa ne bi bilo isto, bilo bi suho i žedno.
I najmanja stvar dio je nečeg velikog. Sama pjesma kaže – na livadi se ne samuje. Čak i ono najmanje, dio je svega, što je jako lijepa pouka za sve ljude, pogotovo djecu. Djeca, iako su mala, postaju ljudi i bezgranično su važna svim ljudima i cijelom čovječanstvu. Bez djece, ne bi bilo ni odraslih. Nitko ne bi smio biti tužan jer smatra da je malen i beznačajan. Ako prihvatimo svijet i nađemo vlastitu svrhu, možemo uživati u životu i biti ponosni kao najvažnija bića na svijetu. Jer upravo to i jesmo, bilo da smo čovjek ili cvijet.
Zlatni brod – analiza pjesme
Jednom kada zaspe, pjesnikinji u snove dolaze slike pučine i noćnog neba. Ona onda čeka da se pojavi zlatni brod. Ako ga dočeka i ako on uspije pristati, unatoč burama i snažnim vjetrovima, brod će je odvesti na valove od snova, kojima će proći sve oceane. Onda će upoznati sve ljude kao da su joj obitelj. Uspjeti će prevladati sve strahove i ništa više neće biti nepoznato. Ali zlatni brod dolazi samo onima koji imaju čistu dušu, a to su oni koji vjeruju u njega. Takvi ljudi vjeruju u snove i da se oni ostvaruju. Vjeruju u mir i u čudesa, koja život čine prekrasnim i čarobnim.
Igrokazi
Balonijada
Ljudi su u šumi napravili novu stazu, pa su tata jež i njegova dječica Bič, Boc, Buć, Bobo i Bubi odlučili prošetati njome. Osjećali su se kao gospoda koja više ne moraju hodati kroz lišće, gdje na njih vrebaju lisica ili jazavac. Sreli su i vranu, koja se odmah počela hvaliti kako ona može i letjeti, ali je radije prošetala novom stazom .
Odjednom se pojavi prodavač balona. Bobo je odmah pozvao braću da dođu izbliza vidjeti balone, šarene kao bombone. Mali ježići odmah su počeli moljakati tatu da im kupi balone. Molili su ga da im kupi barem jedan balon. Tata ga kupi i dade Bobi. Ostali ježići počnu plakati jer su i oni htjeli jednoga i nije im jasno zašto ga je tata dao baš Bobi. Mole tatu da im svima kupi po jedan balon i ne slušaju kad im on kaže da baloni nisu za ježeve. Prodavač si pomisli – neka si kupe sve balone, ionako će ih ve probušiti. Otac popusti i svakom ježiću kupi po jedan balon. Ali vrlo brzo, baloni su jednom po jednom popucali. Ostao je samo jedan čitav balon i to Bućov, ali kad su se ježići počeli otimati za njega, i on je puknuo. Ježići su počeli plakati, a otac im je pokušavao objasniti da baloni nisu za njih jer imaju bodlje. Prodavaču je na kraju bilo žao malih ježića pa je otišao i donio im loptu, jer je ona bila čvrsta i nije mogla lako puknuti.
Ježići su najprije bili oduševljeni, ali onda su se opet sjetili balona koje su željeli više od lopte. Molili su oca da im kupi svakome po još jedan. Otac je pristao, ali je znao da će uskoro i oni popucati. Tako je i bilo. To je zato što baloni nisu za ježiće, nego za djecu! Ali on razumije da svi, pa tako i ježići, najviše žele ono što nije za njih.
Super jež
Ježić Bocko je od sebe tjerao svoju braću ježiće. Nije se više htio zvati Bocko nego Superjež. Htio je biti drugačiji od svoje braće, osobit i istaknuti se nekako, ali nije znao kako. Leptir mu predloži da se ugleda na njega. On ima lijepa bijela krila i svi ga zovu Pahulja. Bocko nije htio biti leteća mrlja, pa je još malo razmišljao kako da postane poseban. Pjevati nije znao, a ako bude nogometaš, probušit će loptu. Sunce mu predloži da bude dobar poput njega, ali Bocko kaže da dobrota baš o nije na cijeni. On će radije biti zločest. Bosti će sve oko sebe i tako će ga svi zapamtiti.
Kada je bocnuo cvijet, on je tužno upitao Bocka što mu je skrivio. Bocko je rekao da samo vježba svoju zločestoću. Jabuka mu kaže da bi bilo bolje da se okani toga, jer nitko ne voli zločeste. Bocko joj kaže da ušuti, jer ni za nju ne mari. Ali jabuka zna da će Bocko promijeniti mišljenje jednom kad ogladni. Bocko kaže suncu da ne mari ni za njega, jer mu je više dosta priča o dobroti i ljepoti. Može on živjeti i bez toga i proslaviti se upravo zločestoćom. Jabuka mu kaže da ga ona, u tom slučaju, više neće hraniti, a Sunce da ga onda ono neće grijati. Sunce se onda zamrači.
Ali vrlo brzo je Bocku postalo hladno. Nije mu se sviđao ni mrak, a uskoro je bio i gladan. Cvijet mu poruči nek se onda nahrani i utopli svojom zločestoćom. Bocko je rekao da ne može, pa zamolio Sunce da se vrati i ugrije ga. Neka mu pokaže jabuku i leptira. Sunce se vratilo, a Bocko priznao da ne može bez dobrote, hrane i ljepote. Bocko je priznao važnost svega toga, a sam je naučio da ne valja biti zločest. To isto uči i dječicu i moli ih da obećaju kako neće biti zločesti. Bocko je pozvao natrag svoju braću, pa su zajedno pjevali pjesmicu “Ježići mili, dođite amo da se veselimo i igramo! Želim živjeti u slozi s rodom i u skladu s cijelom prirodom!”.
Pričam ti priču
Pipo
Pipo je bio mali tigrasti mačić kojeg su djeca donijela u dvorište i cijeli dan se igrala s njime. Čim su ih mame pozvale na večeru, oni su pohitali doma i ostavili malog mačića samog. Pipo se popeo na oleandar, baš kada je baka otvorila prozor i naslonila se na njega. Rekla je kako je vrijeme lijepo i vedro, što je Pipo potvrdio mijaukanjem. Baka je gledala u zvijezde, a onda primijetila da dvije zvijezde svijetle drugačije od ostalih. Ubrzo je shvatila da su to mačje oči. Prepoznala je malog Pipa. Djeca su ga ostavila, a cijeli dan baki nisu dala ni blizu malom Pipu. Baka je malog mačića odvela kući. On je spavao u košari za kruh i bio dobar baki, baš kao što je baka bila dobra prema njemu.
Ali kako je Pipo rastao, tako je bio sve nestašniji. Bio je jako znatiželjan i to ga je često dovodilo u neprilike. Uzeo je jednom bakino klupko i počeo ga odmotavati jer je jednostavno morao otkriti što se nalazi na njegovom kraju. Klupko se odmotavalo i pohitalo u dvorište, pa na ulicu, a Pipo je radoznalo trčao za njim, odmotavajući ga još i više. Nije se obazirao na usputne pozive dobrih ljudi da dođe na mlijeko ili kobasice, samo je hitao za klupkom jer nije mogao odoljeti znatiželji. Klupko je bilo sve manje, a onda se skroz odmotalo. Pipo je užasnut shvatio da se na njegovom kraju ne nalazi ništa. Došla je i baka i izgrdila Pipa jer joj je odmotao klupko.
Uz pomoć dobre djece, opet ga je namotala i od njega napravila kapicu svojoj unuci Iskrici. Pipu tek tada nije bilo jasno kako je baka na kraju vune pronašla kapicu. Vrabac mu dovikne da se to zove rad, a raditi znaju samom ljudi. Ono što je Pipo napravio nije bio rad, već mačja petljancija. Mačak kaže da će on, kad odraste, također raditi – loviti će miševe jer je to mačji posao, kao što je ptičji posao letenje.
Jedno malo slovo a
Malo slovo a ispalo je iz juhe iz vrećice. Mama je kuhala juhu sa slovima, a Dubravka ju je jela. U juhi je bilo još mnogo raznih slova, a među njima i slovo a. Ovo slovo slučajno je ispalo iz vrećice, a mama ga nije vidjela. Kada je Dubravka mela kuću, izbacila ga je na balkon, a onda ga je vrabac odnio u vrt. Malo je kljucnuo malo slovo a, ali ga nije pojeo jer je bilo pretvrdo. Vrabac je mislio da je to kamen. Slovo a se malo ljutilo na vrapca što ga je kljucnuo po nosu, ali mu je bilo drago što je mislio da je ono kamen, jer kamenje je jače i čvršće od obične tvrde, nekuhane tjestenine.
Slovo a išlo je ulicom in pokušavalo pronaći svoje mjesto u svijetu. Već su mnoge velike stvari imale slovo a, pa je i ovo slovo pokušavalo pronaći mjesto za sebe. Pitalo je voćku hoće li je uzeti, ali jabuka je rekla da već ima dva a kod sebe. Ni ruža ga nije htjela jer je imala a na kraju. Isto je bilo i kod mačke. Slovu a nije bilo jasno kako to da ga nitko neće, a ono je najljepše slovo.
Vjetar tada odgura slovo a i ono padne na novine, na jednu strašnu riječ RAT. Slovo a se uplaši, kaže kako ne želi biti dio tako strašne riječi. Masno a utisnuto u novine, reklo je malom a da što prije pobjegne od te riječi. Slovo a je moralo nastaviti lutati. Već je toliko slova a imalo svoje mjesto u raznim riječima, samo ono nije. Odjednom malo slovo a netko pozove. Malo a digne pogled i vidi natpis velikim plavim slovima CVJEĆARNIC… Natpis je pozvao malo slovo a da im se pridruži. Malo a je mislilo da je premalo za toliki natpis, ali je natpis mislio da nije važno kakvo je i koliko je, glavno da je slovo a.
Malo slovo a se popelo na izlog cvjećarnice i tamo ostalo. Bilo mu je lijepo jer je mogao mirisati cvijeće iz cvjećarnice i bio je zadovoljan jer je napokon imao svoje mjesto u životu.
Nada Iveljić biografija
Nada Iveljić hrvatska je spisateljica i pjesnikinja, posebno poznata po svojim djelima za djecu i mlade. Rođena je 1931. godine u Zagrebu. Tamo je završila osnovnu školu, klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Nakon diplome, radila je kao profesorica hrvatskog jezika, i u osnovnim školama i u gimnaziji. Osim toga, bila je jedna od urednica dječjeg časopisa Radost.
Kao književnica najpoznatija je po svom radu unutar dječje književnosti. Objavila je 23 knjige za djecu, uz koje je napisala i nekoliko slikovnica. U svojim djelima prikazivala je posve originalan i autentični dječji svijet, kojeg je uvijek naginjala prema bajci, a ponekad i fantastici. Njezina djela najčešće su vrlo kratkog oblika, bilo da se radilo o poeziji ili prozi. Njezina djela već su dugo godina dio obaveznih školskih lektira, pogotovo onih nižih razreda.
Neka njezina djela su “Balonijada”, “Božićna bajka”, “Konjić sa zlatnim sedlom”, “Dječak i ptica”, “Kolibrić Lili”, “Zmajevi nad gradom”, “Nebeske barke”, “Zagrebački vrapčići”, “Školsko dvorište”, “Srce na pragu”, “Kiosk na uglu ulice”, “Dođi da ti pričam”, “Zvijezda na krovu” i tako dalje. Jedno od njenih najpoznatijih djela je knjiga “Šestinski kišobran”, za koji je 1972. godine dobila nagradu Grigor Vitez, a 1985. godine nagradu Ivana Brlić – Mažuranić, najutjecajniju hrvatsku nagradu za dječju i omladinsku književnost.
Nada Iveljić umrla je 2009. godine u Zagrebu.
