U gradu Motovunu živo je jedan kmet koji je bio velik kao div.
Bio je veoma snažan, ali je služio i pokoravao se gospodi, a pomagao je i radnicima. Orao je po polju, vukao najveće terete, tj. radio je najteže poslove. Taj div zvao se Jože. Jože je zanosno obavljao svoje dužnosti dok nije došao providur i odveo ga brodom u Mletke. Na moru ih je uvatila bura i lađa se potopila, ali Jože se spasio. U toj lađi bio je zatvoren Galeat Ilija. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Također je bio i rob.
Prije smrti rekao je Joži da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan čovjek. Pošto je Joži bilo jako žao Ilije, odlučio je poslušati njegov savjet. Nakon nekoliko dana Jože i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su jako lijepo živjeli. Jednom prilikom dok su kopali, iskopali su gomilu zlata. Njihovi su im gospodari došli pomagati za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bivše sluge, a kući su se vraćali bogati. Došlo je vrijeme dijeljenja posijeda. Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvađali. Jože je bio najžalosniji, jer nije dobio sve ono što je zaslužio. Osvetio se ostalim divovima tako što je spalio kolibu žita. Divovi su bili ljuti pa su progonili Jožu. Jože je našao svoj zaklon kod Civette.
Civetta je postao vođa kmetova pa je on razdjelio posjede. Joži je dao najbolju zemlju. Jože je ubio dva diva. Divovi su bili žalosni i nisu znali što da rade. Pitali su Civettu za savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio zato što su bili nepravedni prema Joži. Jože se vraćao svom Motovunu, a prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih riječi pa je odlučio da više ne bude kmet nego slobodan čovjek. Napustio je Civettu i Motovun i više se nikad nije vratio.
Bilješke o piscu :
Vladimir Nazor je jedan od naših najznačajnijih pisaca. Napisao je gotovo čitavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi književnosti :pjesme ,romani ,pripovijetke ,eseji ,članci ,putopisi , dnevnici ,govori …
V. Nazor rođen je 1876.god. u Pastirama na otoku Braču. Na svom rodnom otoku proveo je djetinjstvo ,a gimnaziju je završio u Splitu. Studirao je prirodne nauke u Grazu i Zagrebu. Kao profesor službovao je u srednjim školama u Splitu ,Zadru ,Pazinu ,Kastru i Sušaku. Niz godina je bio i upravitelj omladinskih domova u Crikvenici i Zagrebu. Poslije umirovljenja neko je vrijeme živio na svojem rodnom otoku Braču, a onda se je opet vratio u Zagreb i nastavio svoj raznovrsni književni rad. U njegovim književnim djelima najznačajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset zbirki poezija :Slavonske legende ,Hrvatski kraljevi ,Lirika ,Nove pjesme ,Istarski gradovi ,Deseterci ,Pjesme u šikari ,iz močvare i nad usjevima ,Pjesme o bratu gavran i seki siromaštini ,Knjigu pjesama ,Pjesme partizanske ,stare istarske balade ,Legende o drugu Titu. Od epskih spjevova najpoznatiji su : Živana ,Utva ,zlatokrila i Medvjed Brundo .Napisao je i veći niz pripovijedaka i priča :Krvava košulja ,Veli Jože , Mrtvo ostrvo ,Istarske priče ,Mrtvo more ,Gospa od snijega ,Nove priče ,Priče iz djetinjstva. Priče sa otoka i sa planine ,Istarski bolovi ,Šarko ,Dedek Kajbumšar…
Nazor se je bavio i problemima književne teorije i drugim pitanjima ,te je objavio nekoliko knjiga sa toga područja : Na vrhu jezika i pera ,Eseji i članci ,Govori i članci i Čitajući Kranjčevića. Vladimir Nazor je umro u Zagrebu 1949.god.
SADRŽAJ:
Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,šjor Zvane i kapetan motovunske šume išli po Istri i označavali vapnom cerove koje će obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vruć ljetni dan. Providur je jahao na magarcu. Magarac je poskočio ,jer je ugledao stog sijena uz doščaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da će ga ovaj cer grijati ove zime u Kopru. Kada je počeo označavati cer ,nečije snažne ruke pograbile su magarca i bacile ga u krošnju cera. Pokraj mrtvog magarca stajao je kmet Jože i mrko gledao u providura. Providur se je uplašio ,ali šjor Zvane je umirio diva. Div je ponio providura u grad gdje su ulice vrvjele naoružanim ljudima .Oni su odlučili da više neće hraniti Jožu. Providur je sa ostalim vijećnicima rješavao što će sa Jožom. Providur je rekao da će Jože za Uskrs otići u Kopar ,a do tada će ga hraniti kao i do sada. Došao je Uskrs .Jože je bio zadovoljan svojim životom. Motovunjani su vječali. Proto i još neki tražili su da Jože ostane u Motovunu jer im mnogo vrijedi, ali većina je bila za to da on ode. Iz Kopra je Jože otplovio s providurom u Mletke. Plovili su na jedra ,ali vjetar utihnu i iz trupa broda pojave se vesla. Jože se čudio tko to maše motkama. Iz utrobe broda čulo se je zviždanje bičeva ,psovke ,zveketi lanaca ,a potom i pjesma. Div podigne poklopac na palubi ,a iz otvora pojavi se velika glava. Taj čovjek zvao se je Ilija i bio je jedan od galiota. On je Joži ispričao sve o životu na galiji i rekao je Joži da će i on postati rob. Počela je velika oluja i valovi su nosili brod prema obali. U blizini obale Joža skoči u vodu ,a valovi odnesu brod na pučinu. Jože je izašao na kopno toga jutra.
Išao je Istrom i sakupljao divove kmetove, pa su svi zajedno krenuli u gore između Pazina i Motovuna. Ljudi su ih se bojali i svašta su govorili o njima. Nastanili su se na brdu gdje su nekada živjeli psoglavci. Bez kmetova opustješe polja ,vinogradi i vrtovi. Plemići i glavari iz grada sastaše se da vijećaju što učiniti sa kmetovima. Plemići su bili za to da ih se ubije ,a građani da ih se privoli i da im se obrađivati zemlja. Sakupila se je velika vojska i dva viteza ,a uz njih građani ,te krenuše prema Psoglavčevu brdu. Vitezovi sa vojskom krenuše na divove ,ali ih oni pometaše cerovima. Odlučili su razgovarati sa divovima. Dugo su razgovarali ,ali divovi se nisu pristali vratiti jer su željeli biti sami svoji gospodari. Divove su nagradili zlatnim dukatima ,prstenjem i lancima.
Kada su se vratili u gradove ,građani i plemići su tražili dio zlata. Govorili su da je sve to zlato nekada pripadalo njihovim pradjedovima. Tako su nastale velike svađe između njih. Budući da nisu mogli osvojiti Psoglavćevo brdo , građani su kopali noću po svim stranama brda ,ali ništa nisu našli. Jedne noći Jože je uhvatio nekoliko građana kako traže zlato. On im je rekao da će ga dobiti ,ali da ga moraju zaraditi. Oni su pristali da rade sa Jožom. Žetva je bila bogata. Radnici su morali sve nositi u grad divovima. Građani se vratiše u svoje gradove ,a na Štriginoj glavi ostalo je samo kamerlengo Ciretta. On se je sprijateljio sa divovima. Kada su se divovi posvađali i htjeli ubiti Jožu ,on je zapalio grad i pobjegao Ciretti. On ga je sakrio. Ciretta je krenuo na razgovor sa divovima. Oni su ga izabrali za svoga glavara i obećali su da će ga slušati. Civetta podijeli zemlju među divovima ,a oni se zakunu na knjigu ugovora da će poštivati tuđe.
U početku su bili zadovoljni što imaju svoj komadić zemlje .Kada su je počeli obrađivati vidjeli su da je nečija veća i bolja ,pa je onda nastala svađa među njima. Civetta više nije htio biti njihov glavar ,pa im je rekao da se sami brinu za sebe. Kmetovi : Marko i Liberat htjeli su obrađivati svoju zemlju u docu ,ali im Joža nije dao. Marka je istukao ,a Libreta ubio motikom. Pozvaše Ciretta, a on ih još više prestraši rekavši im da moraju zakopati Liberta i krenuti nekamo drugdje ,jer tu će ih dostići velika kazna. Divovi su se odlučili vratiti svojim prijašnjim gospodarima ,a Ciretta povede Jožu u Motovun ,ali on putem nestade.
Likovi : Jože, Ilija ,providur Barbarijanka , kamerlango Ciretta , divovi ,građani ,šjor Zvane ,kapetan motovunske šume…
Odlomak koji mi se najviše svidio:
Noge su mi polomili, strli su mi dušu mladu. Brižan san ti na ten svete!-Galebi, oj beli tići. Poletite k jugu, ter pozdravte moju majku! More, more sinje!
Opis likova :
Veli Jože : star 300-tinjak godina , pokoran ,dobar ,marljiv ,dobričina ,ništa nije tražio za rad …
Divovi :podložni ,vjerni ,pokorni…
Moj dojam:Djelo je vrlo ugodno za čitati, puno mašte, u nekim djelovima tužno...
Mjesto i vrijeme radnje:Radnja se odvija u Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici. Prošlost, doba mletačke vladavine nad Istrom.
Kompozicija:
Uvod-upoznavanje s Velim Jožom
Zaplet-sukob Jože i Motovunjana, susret galeote Ilije
Vrhunac-rezultat pogubnog djelovanja lugovog Civette, nesloga i svađa među divovima
Rasplet-povratak divova u ropstvi, ali i Jožin bjieg
Tema:Sloboda i očuvanje slobode.
Pouka:Ako si slobodan očuvaj tu slobodu, nemoj je prodati!
Koje godine je rođen V.Nazor? (1876 god.)
Gdje je studirao V.Nazor? (U Grazu i Zagrebu)
Kada je umro V. Nazor? (1949 god)
Što je bio Veli Jože? (div)
Gdje je živio Veli Jože? (u Istri)
Mjesto radnje: radnja se odvija u Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici
Vrijeme radnje: prošlost, doba mletačke vladavine nad Istrom
Likovi: Veli Jože, Ilija, Libert, Jurić, ovčar Ivan, Civetta
Kratak sadržaj:
U gradu Motovunu živo je jedan kmet Jože koji je bio velik kao div, ali je služio i pokoravao se gospodi, a pomagao je i radnicima na polju. Jože je obavljao svoje dužnosti dok nije došao providur i odveo ga brodom u Mletke.
Na moru ih je potopila bura, ali Jože se spasio. U toj lađi bio je zatvoren i Galeat Ilija, div sa puno ruku, ali bez nogu koji je prije smrti rekao Joži da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan čovjek. Jože je odlučio poslušati njegov savjet i nakon nekoliko dana s kmetovima pobjegne na brdo i tamo su jako lijepo živjeli.
Dok su tako nešto kopali, iskopali su i mnogo zlatnika pa su im i njihovi bivši gospodari došli pomagati. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bivše sluge, a kući su se vraćali bogati.
Nakon toga došlo je vrijeme dijeljenja posjeda pa su se divovi posvađali zbog svoje pohlepe. Jože nije dobio sve što je zaslužio pa im se osvetio zapalivši kolibu žita. Divovi su ga progonili zbog toga pa je našao svoj zaklon kod Civette. Civetta je postao vođa kmetova pa je on razdjelio posjede i Joži dao najbolju zemlju.
Kad se Jože vraćao svom Motovunu prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih riječi i odlučio da više ne bude kmet nego slobodan čovjek. Napustio je Civettu i Motovun i više se nikad nije vratio.
Autor: Vladimir Nazor
Bilješka o piscu:
Vladimir Nazor je jedan od naših najznačajnijih pisaca. Napisao je gotovo čitavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi književnosti: pjesme, romani, pripovijetke, eseji, članci, putopisi, dnevnici, govori.
Vladimir Nazor rođen je 1876. godine u Pastirama na otoku Braču. Na svom rodnom otoku proveo je djetinjstvo, a gimnaziju je završio u Splitu.
U njegovim književnim djelima najznačajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset zbirki poezija. Vladimir Nazor umro je u Zagrebu 1949. godine.
Kratki sadržaj:
U gradu Motovunu živo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snažan, ali je služio i pokoravao se gospodi, a pomagao je i radnicima. Orao je po polju, vukao najveće terete, tj. radio je najteže poslove. Taj div zvao se Jože. Jože je zanosno obavljao svoje dužnosti dok nije došao providur i odveo ga brodom u Mletke. Na moru ih je uvatila bura i lađa se potopila, ali Jože se spasio. U toj lađi bio je zatvoren Galeat Ilija. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Također je bio i rob.
Prije smrti rekao je Joži da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan čovjek. Pošto je Joži bilo jako žao Ilije, odlučio je poslušati njegov savjet. Nakon nekoliko dana Jože i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su jako lijepo živjeli. Jednom prilikom dok su kopali, iskopali su gomilu zlata. Njihovi su im gospodari došli pomagati za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bivše sluge, a kući su se vraćali bogati. Došlo je vrijeme dijeljenja posijeda. Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvađali. Jože je bio najžalosniji, jer nije dobio sve ono što je zaslužio. Osvetio se ostalim divovima tako što je spalio kolibu žita. Divovi su bili ljuti pa su progonili Jožu. Jože je našao svoj zaklon kod Civette.
Civetta je postao vođa kmetova pa je on razdjelio posjede. Joži je dao najbolju zemlju. Jože je ubio dva diva. Divovi su bili žalosni i nisu znali što da rade. Pitali su Civettu za savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio zato što su bili nepravedni prema Joži. Jože se vraćao svom Motovunu, a prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih riječi pa je odlučio da više ne bude kmet nego slobodan čovjek. Napustio je Civettu i Motovun i više se nikad nije vratio.
