O PISCU: Publije Ovidije Nazon (Publius Ovidius Naso), kraće Ovidije ili Ovid, predstavnik zlatnog vijeka rimske književnosti. Rođen je 20. svibnja 43. pr. Kr. u Sulmoni, stotinjak kilometara od Rima - 17. godine nove ere, u bogatoj viteškoj obitelji. Otac je želio da postane advokat ali je Ovidije od mladosti naginjao pjesništvu. Kao dvadesetogodišnjak počinje stjecati priznanje posjećujući pjesnički krug oko Mesale Korvina. Oko 3. g. nove ere, nakon Mesaline smrti, mijenja tematiku svojih djela i posvećuje se pisanju velikog spjeva u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. 8. g. nove ere po Augustovoj je zapovijedi bio udaljen u Tome, gradić na obali Crnoga mora, u zemlji Geta. Djela su mu podijeljena na:
1. Ljubavne elegije: tri djela koji se i kronološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke.
2. Metamorfoze: 5 knjiga, 250 priča i 11995 heksametara pripovijedaju grčke i rimske legende
3. Fasti: drugo djelo u elegijskim distisima (Faste)
4. Djela iz posljednjega razdoblja
[ili ti ukratko djela : Ljubavne pjesme, parodično-didaktički ep Ljubavno umijeće, zbirka pisama junakinja Heroide, 15 knjiga Metamorfoza]
TEMA: nesuđena ljubav Pirama i Tizbe
IDEJA: nesuđena ljubav
MJESTO RADNJE: Babilon; mjesto gdje su sjedili pokraj zida koji je dijelio njihova dvorišta; kod groba kod Ninova, dud ispod kojeg su oboje oduzeli svoje živote
VRIJEME RADNJE: svakog dana pored zida, noć dana kada su trebali zajedno pobjeći
VRSTA: rimska legenda, ljubavna lirika
KRATKI SADRZAJ:
Prelijepi Pirama i najljepša od svih djevojaka Tizba su se jako voljeli ako im njihovi roditelji nisu dopuštali vezu. Bili su susjedi pa su svakoga dana razgovarali preko zida koji je dijelio njihova dvorišta. Jednog dana su se odlučili da se u gluho doba noći nađu kraj Ninova groba i zajedno pobjegnu.
Tizba se prva iskrala i došla do dogovorenog mjesta te sjela ispod dudovog stabla gdje su se trebali naći. No tada je došla lavica s krvavim ustima pa je Tizba u strahu pobjegla no ispao joj je veo kojeg je lavica rastrgala i krvlju namočila. Piram je došao i našao samo Tizbin veo, te misleći da je ona mrtva, mačem si probio prsa. Tizba dođe natrag i vidjevši Pirama mrtvog i sama sebi oduzme život, a želja da zajedno počivaju joj se ostvari jer su im se oci smilovali.
