SADRŽAJ LJUDI I DOGAĐANJA U OVOJ KNJIZI
Kao i sve biografije, i ova, jednog običnog metalnog novčića (vrijednost, kao i vrsta
valute nepoznati, čak i nepotrebni), služi se činjenicama koje, na kraju krajeva, govore
malo, ili ništa, s obzirom da je svaki život (više) ono "šta smo doživjeli" u sebi, nego šta
nam se "dešavalo" u ovome svijetu privida, tog niza ogledala, kako neko reče, u kojima se
sve umnožava, pa isprepliće, da bi napokon sve potonulo u haos o kome mi ništa ne
znamo.
Znači, činjenice, iako su "stvarne", one malo ili pak ništa ne govore. Biografija je
opsjena. Tako i nikako drugačije treba primiti i ovu biografiju našeg sirotog novčića. Ako
je bila interesantna, onda je postigla puni pogodak, jer joj je to i bila glavna namjera.
DIO PRVI
I poglavlje
u kojem se govori kako je novčić napravljen u jednoj kovnici novca, znači, kako je
rođen, te kako je...
II poglavlje
...te kako je naš novčić, izašavši iz kovnice sa drugim novčićima, dospio u neku
banku jednog malog mjesta, te kako mu je tu bilo ugodno i zanimljivo, dok jednog dana
nije dospio kod jedne seljakinje koja je imala mnoštvo djece.
III poglavlje
u kojem novčić uživa u društvu djece, ali i tuguje što ih ubrzo mora napustiti: pa
novac je!
IV poglavlje
u kojem se novčić, na svome putu, našao u jednoj ladici, sa mnogo drugog novca, po
svoj prilici u nekoj trgovini.
V poglavlje
u kojem novčić otkriva kako je, u ladici o kojoj je već bilo riječi, upoznao jednu
djevojčicu-novčić koja mu priča ko je, odakle je, te kako je, na svoju nesreću, nekad
dospjela u ruke neke porodice škrtaca.
VI poglavlje
govori kako se novčić oprostio od djevojčice-novčića i šta joj je poželio na rastanku,
tužnom kao i svi rastanci.
VII poglavlje
priča o tome kako je naš novčić, prepušten svojoj sudbini i volji drugih, došao u ruke
neke babe-mlinarke koja ga, buljeći u njega kao u dragocjenost, nosi svojoj kući, u mlin u
kojem živi sama, oprostite, sa jednim mačkom, o kome u narednom poglavlju.
VIII poglavlje
u kojem se otkriva koga sve novčić upoznaje u babinoj staroj i masnoj kesi: od stare,
poluraspadnute novčanice, koja voli da se šali na svoj račun, do nekog protuhe
srebrenjaka, koji miješa sve moguće jezike. Sve u svemu, veselo društvo!
IX poglavlje
otkriva koga još, osim novca, ima u babinoj kesi, pa ako vas zanima, pročitajte.
X poglavlje
koje nas dovodi u babin mlin, u društvo s potokom, Mjesecom, mlinskim točkom,
mirisom brašna i crnog mačka Groma, a u tome mlinu, u babinoj kesi, u ladici starog
kredenca, čitavo društvo priča svoje priče, svako svoje, sve dok se, jedne noći, iz tame ne
pojavi neko...
XI poglavlje
nam otkriva da je taj "neko" mračni razbojnik koji, pojavivši se iz šume, upada u
mlin, udari babu i uzima njezinu kesu sa novcem iz ladice, u kojoj novac, strepeći,
doživljava ovo strašno razbojništvo i nasilnu promjenu vlasnika.
XII poglavlje
dalje priča o tome kako je razbojnik, postoje udario babu, možda je usmrtivši, nasmrt
uplašio Groma i, razbacavši i polomivši sve po mlinu, našao kesu s novcem, strpao je u
njedra i odjurio u mrak sa svojim plijenom. Kuda? To ćemo doznati dalje.
XIII poglavlje
kao da je uslišilo više namjere, ispaštanje za učinjeno zlo: razbojnik, dospijevši na
neku rijeku i gazeći preko nje, u mraku se oklizne i tone, utapajući se. Novčić, sretnom
slučajnošću, ispada iz razbojnikovog džepa i potone u mračnu vodu, na samo dno. Želja
novčićeva šta da se desi na nebu između mrtve babe i utopljenog razbojnika, čime se i
završava Dio prvi.
DIO DRUGI
I poglavlje
lijepo i zanimljivo pripovijeda kako je naš dobri novčić dospio, iz razbojnikovog
džepa, na dno jedne planinske rijeke, i šta mu se na tom zaista neobičnom mjestu
dešavalo.
II poglavlje
nas upoznaje sa onim šta se zbiva sa novčićem na dnu rijeke, kako ga posjećuju ribe,
misleći da je možda dobar za jelo ili igru, i kako novčić strahuje da će mu tu, na dnu
rijeke, zaboravljenom, biti grob.
III poglavlje
priča o nekim konjima koji, gazeći rijeku, zamalo nisu zgazili sitnog novčića, kao i o
tome kako su jednog dana naišli Cigani, pregazili rijeku, neki dodirnuvši svojim nožnim
prstima novčić u pijesku, ali ga ne primijetiše, vjerovatno na njegovu žalost.
IV poglavlje
donosi spas novčiću, šalje mu dječake koji se kupaju u rijeci, a jedan od njih, roneći,
nalazi novčić u pijesku, da bi se potom pohvalio svojim drugovima, od kojih neki
omalovažavaju nađeni novčić, koji je sretan što više nije u hladnoj vodi i među ribama što
čitav svoj život ne progovore nijednu riječ.
V poglavlje
govori o tome kako se novčić osjeća u dječakovom džepu, dok ga ovaj, ponosan,
nosi svojoj kući, da bi ga pokazao svojoj majci.
VI poglavlje
nam pripovijeda o dječakovom domu, o tome gdje je novčić sklonjen i u kakvom je
društvu, te o još drugim zanimljivim stvarima, sve dok jednog dana dječak nije odlučio
kupiti nešto, o čemu ćete doznati u sljedećem poglavlju.
VII poglavlje
opisuje biblijski Betlehem, štalicu u njemu i kuću Josipa i Marije, te rođenje Isusovo,
sve to u staklenom klikeru kojeg je kod Jevrejina Samuela za novčić kupio naš dječak, da
bi se dalje pričalo o društvu raznolikog novca u trgovčevoj kasi i o još nekim neobičnim
stvarima.
VIII poglavlje
na čudan način opisuje sve vrste novca koji se našao u teškoj kasi Jevrejina Samuela,
kao što pred nas potanko donosi vjernu sliku te kase, i iznutra i izvana.
IX poglavlje
nastavlja sa opisom sadržaja kase, vrši "inventuru", kako se to kaže, ne ispuštajući ni
jednu pojedinost. Novčić ima vremena, te tako prekraćuje dosadu, zagledajući sve oko
sebe. čak ponekad virne i napolje, kopka ga šta se dešava i u Jevrejinovom dućanu.
X poglavlje
ne više o novcu, već priča o ljudima koji se skupljaju kod Jevrejina u dućanu, i mole
se i razgovaraju na svoj čudan način, dok ih naš mali novčić znatiželjno, već kakav jeste,
posmatra.
DIO TREĆI
I poglavlje
pripovijeda kako novčić uspijeva da se iskobelja iz Jevrejinove kase, te priča se o
tome kako je taj isti novčić dospio u ruke jednog doista neobičnog čovjeka, kakvih nije,
vidjećete, baš previše na ovome svijetu, naime, veseljaka i čovjeka ispunjenog svjetlošću.
II poglavlje
priča kako novčić, ko novčić, ponovo mijenja vlasnika, došavši u ruke crne, oprljene
Ciganke, na nekom seoskom vašaru.
III poglavlje
u kojem se priča o Ciganima, njihovom putovanju, zatim logorovanju pokraj rijeke, o
noći igre, pjesme i kupanja, i o tome šta je sve novčić doživljavao sa tim neumornim
skitnicama. Događaj sa bolesnim dječakom i odlazak svećeniku.
DIO ČETVRTI
I poglavlje
u kojem Cigani sa bolesnim djetetom posjećuju svećenika, koji moli za dječakovo
ozdravljenje, a Cigani za to svećeniku plaćaju novcem, u kojem je i naš novčić.
II poglavlje
nam pripovijeda da je novčić ležao u jednoj ladici u župnom dvoru, da mu je tu bilo
mnogo dosadno i, na kraju, da je ipak
doživio da umakne odatle, u rukama časne sestre, koja je za njega kupila povrće.
III poglavlje
se bavi opisom pijace, tog mjesta na kojem novac ima počasnu ulogu.
IV poglavlje
u kojem se vidi, na jednoj strani, časna sestra koja se, poslije kupovine, vraća u župni
dvor, a na drugoj jedan čovjek na konju, u čijim njedrima je naš novčić, čovjek koji će tog
novčića dovesti na čelo jednog mrtvaca.
V poglavlje
o tome kako je novčiću bilo na čelu jednog mrtvaca, te kako je, ipak, sve, i pored
sveg užasa, na kraju dobro prošlo.
DIO PETI
I poglavlje
u kojem novčić razmišlja o svome životu na jedan dosta tužan način – o prolaznosti i
sveopštoj tuzi. Zatim dolazi njegovo sjećanje na "zelenu dolinu", gdje je bio sretan i
bezbrižan.
II poglavlje
nagle i grube promjene: iz "zelene doline", na svom neizvjesnom putu, novčić, bez
svoje volje, dolazi u neki grad surov i mračan, prava slika pakla. Čak se nađe i u jednoj
ženskoj podvezici, a zatim ga vidimo na dlanu jednog dječaka koji prosi na trotoaru, ne bi
li skupio novac za očevu rakiju.
III poglavlje
dovodi sirotog novčića u kuću jednog luđaka, škrca, a novčić, užasnut, gleda šta se
dešava s tim bolesnim čovjekom, i moli Boga da nekako uteče od njega.
IV poglavlje
koje dovodi jednu djevojčicu u ludakovu kuću, koja se, na veliku radost novčićevu,
odlučuje da ga ukrade. Zatim se dešava nešto čudno, što ćete vidjeti.
V poglavlje
u kojem novčić, igrom slučaja, dospije u jedan kanal, u nekoj veš-kuhinji, očajan i
blatnjav, očekujući kraj. No, ipak iskrsne jedno spasonosno "ali" u liku jednog dječaka.
VI poglavlje
o čudnom dječaku koji u svome snu govori sa mrtvim stvarima, pa tako i sa
novčićem.
VII poglavlje
u kojem se vidi kako je novčić dopao jednoj grupi dječaka koji ga, u svojim igrama,
kradu jedan od drugog. Dječak-snivač otkriva novčiću jedne noći, u snu, kakva će mu biti
smrt.
DIO ŠESTI
I poglavlje
je završno poglavlje u kojem novčić, konačno, umire, položen na željezničke
tračnice.
BILJEŠKA O PISCU
Kemal Mahmutefendić je rođen u Sarajevu 8. aprila 1942. godine. Osnovnu i srednju
školu pohađao je u Sarajevu i Konjicu. Otuda su njegove prve dvije knjige za djecu (priče
"Djetinjstvo pod Vrtaljicom" i roman "Noćni vlakovi") vezane za Konjic u kome je
proveo najvažnije godine djetinjstva.
Književnost je studirao u Beogradu. Život je proveo na relaciji Konjic – Sarajevo –
Zenica. Danas živi u Zenici. Rat je, kao i bezbroj građana naše zemlje, proveo u
izbjeglištvu, u Austriji.
Uz prozu koju piše za djecu, Mahmutefendić piše i poeziju, putopise, kritiku, esej...
Uvrštenje u neke značajne izbore bosanskoherce-govačke književnosti kao i u čitanke i
izbore lektire za osnovnu školu. Knjige su mu prevođene na strane jezike.
Za djecu je objavio knjige: Djetinjstvo pod Vrtaljicom (1985, priče), Noćni vlakovi
(1989, roman) i Roman o novčiću (1997, roman).
Vrijeme vršenja radnje: Radnja ovog romana se odvija kroz gotovo sva godišnja doba
Citat str. 86 "Lišće na drveću udarano ledenim vjetrom šumjelo je metalnim zvukom, pa se činilo kao da neko prosipa gomile novčića."
Mjesto vršenja radnje: Kovnica novca, banka, kod seljanke, kod babe mlinarke, u vodu, kod Jevrejina Samuela, kod nekog veseljaka, kod Ciganke, crkva, pijaca, kod prosjaka poludaka, djevojčice, dječaka snivača, tračnice.
Citat str. 31 "Meni ostade moje suđeno dno, ribe, sve rjeđe, sitni pijesak koji stalno prijeti da me malo po malo zatrpa, ujednačen šum zeleno-modre vode.. moja beznadežna samoća."
Likovi: Novčić, seljanka, baba mlinarka, Crni grom, razbojnik, dječak (koji ga vadi iz vode), Jevrejin Samuel, čovjek veseljak, Ciganka, župnik, čovjek na konju, dječak prosjak, ludak djevojčica, dječak snivač, grupa dječaka koji ga usmrćuju, djevojčica-novčić.
Citat str. 67 "Nisam više sjajan kao što bijah nekad nakon svog rođenja. Čak mi se i oblik unekoliko izmjenio, tako da sam dobio tamnu patinu, kao staro suđe, a u pregibima mojih slova i ugraviranih brojeva kao i na ivicama likova sa moje jedne i druge strane nataložilo se ružno crnilo ko zna kakvog porijekla, dok je moj oblik, u početku okrugao i pljosnat, pretrpio takve izmjene, te sam sada nešto zakrivljen, pa i izgreban. Sve u svemu, jadno izgledam."
Tema: Život metalnog novčića
Ideja: U životu ćemo se susresti i sa dobrim i sa zlim.
Nada za dobro nikad ne umire.
Život trebamo živjeti optimistično.
Fabula | kratki sadržaj: Nakon što su ga skovali novčić je bio raspoređen u kesice tako da bi došao u banku. Brzo je izašao iz banke kod neke seljanke. No, nije se ni tu zadržao - seljanka je za njega kupila potrepštine. Novčić se je našao u ladici jedne trgovine gdje upoznaje djevočicu-novčić koja mu priča o svom tužnom životu. Iz ladice odlazi kod babe mlinarke i njenog Crnog Groma. Mlinarku je jedne noći vjerojatno usmrtio od udarca i pokrao razbojnik koji se je utopio. U rijeci ga je pronašao neki umiljat i veseo dječak koji za njega kupuje kliker u trgovini Jevrejina Samuela. Iz te kase je izašao zahvaljujući jednom veseljaku nakon kojeg mu novi vlasnik (postaje) Ciganka. Dok su se Cigani selili maleni Ciganin se razbolio tako da su svi Cigani krenuli prema popu. Župniku je Ciganka platila novčićem i još nekim novčanicama da izliječi dijete. Novčić je ležao u ladici dok časna sestra nije otišla na pijacu gdje je kupila povrće za taj novčić. Tako je za par minuta dobio novog mističnog vlasnika - čovjeka na konju, da bi završio kod dječaka prosjaka. Kako su dani prolazili novčić je došao do škrtog ludaka. Djevojčica koja mu je čistila kuću ukrala je novčić da bi on završio u slivniku gdje ga je pronašao dječak snivač koji je u snu razgovarao s mrtvim stvarima - pa tako i našim novčićem. Ipak, dječaci su ga međusobno krali neko vrijeme, jedan od drugog kako bi ga na kraju postavili na tračnice da tu skonča (svoj kratki život). Tad je novčić prestao biti novčić i tako i ovaj roman završava tu.
