ŽIVOTOPIS:
Ivan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Rođen je 08.01.1589., a umro je 08.12.1638. i sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov ''Oslobođeni Jeruzalem'' te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo ''Život Karla Borromea''.
Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.
Književni je rad Gundulić započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su ''Arijadna'', ''Prozerpina ugrabljena od Plutona'', ''Dijana'' i ''Armida'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilište ljuveno'', ''Čerera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od Šira'' izgubljene. Njegova su djela još i ''Suze sina razmetnoga'' i ''Dubravka''.
VRSTA DJELA: povijesni ep
TEMA: Povijest Osmanove propasti (u 1.,2., te 16.-20. pjevanju)
MJESTO RADNJE: Carigrad (1,. 2., 16.-20. pjevanje); Varšava, Smederevo (3.-12. pjevanje); pakao (13. pjevanje)
O DJELU:
Djelo je pisano osmeračkim katrenom, a rima je abab.
Hoćimska se bitka dogodila 1621. g., a radnja epa se događa 1622. g., mir je sklopljen 1623. g.
- gobleni (tapiserije) s prikazom Hoćimske bitke u 11. pjevanju (ima ih 6): 1. polazak turske vojske iz Carigrada 2.Vladislav okuplja vojsku 3. prikaz obiju vojski 4. slika poljske vojske po skupinama 5. Hoćimska bitka 6. bijeg turske vojske
KRATAK SADRŽAJ: 1.pjevanje:
Sultan Osman II., ojađen zbog prošlogodišnje Vladislavove pobjede kod Hoćima, konstatira da je nedisciplina i kukavičluk nekad slavne turske vojske uzrok hoćimskog poraza. Odlučuje otići na Istok po nove vojnike, te odbaciti porok i vladati kreposno kako bi osvojio svijet. Svoje odluke priopćuje Dilaveru, hodži i hadumu saraja. Da bi pred vojskom prikrio prave namjere, svoj put na Istok razglasit će hodočašćem (ćaba) i akcijom protiv odmetnutog sidonskog emirona.
Ivan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Rođen je 08.01.1589., a umro je 08.12.1638. i sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov ''Oslobođeni Jeruzalem'' te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo ''Život Karla Borromea''.
Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.
Književni je rad Gundulić započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su ''Arijadna'', ''Prozerpina ugrabljena od Plutona'', ''Dijana'' i ''Armida'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilište ljuveno'', ''Čerera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od Šira'' izgubljene. Njegova su djela još i ''Suze sina razmetnoga'' i ''Dubravka''.
VRSTA DJELA: povijesni ep
TEMA: Povijest Osmanove propasti (u 1.,2., te 16.-20. pjevanju)
MJESTO RADNJE: Carigrad (1,. 2., 16.-20. pjevanje); Varšava, Smederevo (3.-12. pjevanje); pakao (13. pjevanje)
O DJELU:
Djelo je pisano osmeračkim katrenom, a rima je abab.
Hoćimska se bitka dogodila 1621. g., a radnja epa se događa 1622. g., mir je sklopljen 1623. g.
- gobleni (tapiserije) s prikazom Hoćimske bitke u 11. pjevanju (ima ih 6): 1. polazak turske vojske iz Carigrada 2.Vladislav okuplja vojsku 3. prikaz obiju vojski 4. slika poljske vojske po skupinama 5. Hoćimska bitka 6. bijeg turske vojske
KRATAK SADRŽAJ: 1.pjevanje:
Sultan Osman II., ojađen zbog prošlogodišnje Vladislavove pobjede kod Hoćima, konstatira da je nedisciplina i kukavičluk nekad slavne turske vojske uzrok hoćimskog poraza. Odlučuje otići na Istok po nove vojnike, te odbaciti porok i vladati kreposno kako bi osvojio svijet. Svoje odluke priopćuje Dilaveru, hodži i hadumu saraja. Da bi pred vojskom prikrio prave namjere, svoj put na Istok razglasit će hodočašćem (ćaba) i akcijom protiv odmetnutog sidonskog emirona.
Osman želi biti kao Bog (1. pjevanje, 265.-268. stih):
''Ali hoću unaprijeda
da ma ruka svijetom vrti
i ona sama zapovijeda
vrh života i vrh smrti.''
2.pjevanje:''Ali hoću unaprijeda
da ma ruka svijetom vrti
i ona sama zapovijeda
vrh života i vrh smrti.''
Zabrinuti Osmanovom brzopletošću, tri dostojanstvenika dolaze pred sultana: Dilaver, Hodža i Kazlar-aga. Silaver savjetuje Osmana da prije odlaska na Istok ubije maloumnog strica Mustafu, Mustafinu častohlepnu majku i zeta Dauta. Hodža savjetuje Osmana da odabere za ženu djevojku plemenita roda i s njom izrodi potomstvo koje će učvrstiti prijestolje. Kazlar-aga upozorava Osmana da prije puta sklopi mir s Poljacima, jer je preopasno ostavljati zemlju pritisnutu ratnom opasnošću. Osman odlučuje Kazlar-agu poslati u potragu za plemenitim djevojčicama, dvoličnog Ali-pašu poslati Poljacima da sklopi mir, a Rizvan-paši povjeriti čuvanje utamničenog Korevskog.
3.pjevanje:
U rano proljeće Ali-paša kreće iz Carigrada, praćen Gašparom Milostićem. Predjeli kroz koje putuje podsjećaju ga na prošlogodišnju hoćimsku bitku i on svojoj družbi opisuje turski rasap minulog ljeta.
4.pjevanje:
Ali-paša priča bogdanskom vojvodi o hoćimskoj bitci. Opisuje glavne točke bojišta i položaje istaknutih zapovjednika i grupacija turske vojske. Pohvalivši više puta Vladislava, naglašava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomoću koje je pobijedio. Opisuje Sokolicu i njezinu družbu, dodajući da je Sokoličina ljepota privukla i samog sultana Osmana. Završava usporedbom nekad ogromne turske vojske s tužnom hrpom kostiju, njezinim jedinim ostatkom.
5.pjevanje:
Putujući kroz gomilu turskih kostiju, Ali-paša u Podolju susreće Krunoslavu, koja ne ispušta oružje otkako su joj Turci zarobili zaručnika Korevskog. Saznajemo povijest Krunoslavina života, kako je po zarobljavanju Korevskog vojevala uz Vladislava ptoriv Turaka, izazvala Osmana, borila se sa Sokolicom, poslije čega je noć prekinula sraz turske i kršćanske vojske. Saznavši o svom zasužnjenom zaručniku, Krunoslava rastužena ostavlja Ali-pašu.
6.pjevanje:
Tugujući u dubravi za svojim zaručnikom, Krunoslava začuje glas pastira koji tuži za svojom Rumenkom. Potom skuplja otkupninu i preobučena u haljinu ugarskog velikaša stiže u Carigrad. Čekajući vijesti o Ali-pašinu poslanstvu, Osman mašta o svjetskom gospodstvu, pokorenju Perzije i kršćanskih sila, te konačnom obračunu s Poljacima. Kazlar-aga, kojega Osman nestrpljivo očekuje, u međuvremenu je s otetim djevojčicama stigao do ruševina Troje.
7.pjevanje:
Kazlar-aga sa otetim djevojčicama plovi pored grčkih otoka. Susrevši dio svog brodovlja, uplovljava u atensku luku. Mjesta kojima dalje putuje podsjećaju ga na nekadašnju slavu grčkih zemalja, na velike bojeve i propala carstva. Čuvši o ljepoti Sunčanice, upućuje se u njezino rodno Smederevo, šaljući svoje ljude u potragu za plemenitim djevojčicama.
8.pjevanje:
Kazlar-aga stiže u Smederevo. Sunčanica, djevojka plemenita roda kojoj su sva braća izginula (njih 12), zavjetovala se ostati djevicom. Želeći omesti naum svoje kćeri, starac Ljubdrag priređuje veselje. Kazlar-aga, čiji iznenadni dolazak prouzroči strah i metež, smiruje okupljenu mladež. Na Kazlar-aginu molbu starac Ljubdrag priča povijest svog plemena, a usred njegove priče, Kazlar-aga otima Sunčanicu. Dok Ljubdrag jadikuje, Kazlar-aga je već daleko odmaknuo. Dirnut tužaljkom Sunčanice, Turčin ju grubo ušutka. Krečući po Osmanovu naređenje u Carigrad, Kazlar-aga šalje svog pouzdanika da pronađe Sokolicu, za kojom sultan potajno žudi.
9.pjevanje:
Sokolica, harajući sa svojim ratnicama poljskom zemljom, dospijeva u jesen do Varšave. O godišnjici hoćimske bitke Vladislav s braćom i gostima odlazi u lov. Sokolica i njezine ratnice otimaju poljske dame i vežu ih u dubravi. Dok se ratnice kupaju, upada Vladislav s pratnjom i otima Sokoličine pratilje. Sokolica se hrabro bori dok joj ne pukne mač, a kad viteški Vladislav oslobodi njezine ratnice, ona mu na poklon šalje ogrlicu. Kazlar-agin poslanik javlja Sokolici o pozivu sultana Osmana.
10.pjevanje:
Sokolica hita u Carigrad. Vladislava pozivaju u Varšavu. Na povratku jedan kraljevićev pratilac pjeva o hoćimskom boju. Vladislav svečano ulazi u Varšavu. Ali-paša doputuje do ravnice pred Varšavom i ujutro ulazi u grad. Na ulazu u kraljev dvor prolazi pored kipova starih poljskih kraljeva. Knez Zborovki prima Ali-pašu.
11.pjevanje:
U kraljevskoj vijećnici Zborovski, na pašinu molbu, tumači detalje tapiserije s prikazom hoćimskog boja. Pozvan u kraljevsko vijeće, Ali-paša predaje kralju sultanovo pismo, te iznosi razloge za primirje. Kralj Šišman (Žigmund) prihvaća mir s Turskom. Bogato nadaren, Ali-paša nosi natrag u Carigrad kraljevo pismo sultanu.
12.pjevanje:
Ali-paša stiže u Carigrad. U općem veselju zbog mira s Poljskom tuguje samo Krunoslava. Od Rizvan-pašine nećakinje Kalinke, koja se zaljubila u Krunoslavu misleći da je ugarski velikaš, saznaje o zarobljeništvu Korevskog i naklonosti Rizvan-pašine kćeri Ljubice prema poljskom vitezu. Raspaljena ljubomorom, Krunoslava smišlja osvetu, namjeravajući ostati vjerna čak i ako je Korevski nevjeran. Lažno se predstavivši kao brat Korevskog, Krunoslava Rizvan-paši nudi otkup za utamničenog viteza. Paša na prijevaru utamniči i Krunoslavu.
13.pjevanje:
Usred pakla Lucifer, u strahu od pobjede kršćanstva, nalaže svom vijeću da, ne birajući sredstva, pomogne pobjedi Turske. Lucifer, iako na strani Turaka, protiv je Osmana jer je izgubio od kršćana. Paklena su bića izašla iz pakla i haraju Carigradom.
16.pjevanje:
Čuvši da sultan namjerava posjeći neposlušne janjičare, vojska se pobuni. Ali-agu, koji ih opominje da su dužni pokoriti se sultanu, pobunjenici otjeraju. Traže pašu Dilavera i učitelja hodžu koje smatraju lošim sultanovim savjetnicima. Osman odbija zahtjeve pobunjenika.
17.pjevanje:
Usred noći zasjeda sultanovo vijeće. Saslušavši savjete Dilavera i Husain-paše, Osman pristaje nagoditi se s pobunjenicima. Osman usvaja Dilaverove savjete da Husain-pašu opet proglasi velikim vezirom, pomiluje veći broj vojnika i ne ide na Istok. Istovremeno se Mustafina majka savjetuje sa zetom Dautom. Planiraju smaknuti Osmana, te vraćajući na prijestolje Mustafu, sami stvarno preuzeti vlast.
18.pjevanje:
Ujutro se pobunjenici savjetuju sa starcima iz puka i poznavateljima zakona. Daut poziva pobunjenike da svrgnu Osmana. Predvođeni Dautom, pobunjenici prodiru u Dilaverovu palaču. Dilaver se bori s agom spahoglana Dervišem. Daut vodi pobunjenike na sultanov saraj.
19.pjevanje:
Pobunjenici provaljuju u sultanov saraj. Derviš i spahoglani stižu stižu Dilavera koji je prerušen krenuo po pomoć. Jedan rob ga udari sjekirom u potiljak. Daut odbija predati tijelo DIlaverovoj ljubavi Begum Adžamkinji. Osman se skriva u Sinan-pašine perivoje, a pobunjenici ubiju Osmanovog izaslanika i Husaina. Pronalaze Mustafu i vode ga u srednji mečet. Postavivši glave pogubljenih pred mečet sultana Bajazeta, vojnici hvataju Osmana i vode ga pred sultana Mustafu.
20.pjevanje:
Mustafa nalaže da Osmana zatvore u Jedi-kulu. Svrgnutog sultana odvode na konju kroz svjetinu koja mu se ne prestaje rugati, a Daut požuruje vojnike da ga smaknu. Crnac rob Dautovim pojasom davi Osmana, a sultanovo tijelo odmah pokopaju do očevih nogu.
Bog kažnjava čovjeka kad želi biti kao Bog (20. pjevanje, 473.-476. stih):
''Nu vlas božja brzo u sebi
samosilja krši i slama,
za ukazat, da na nebi
i na zemlji ona je sama.''
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:''Nu vlas božja brzo u sebi
samosilja krši i slama,
za ukazat, da na nebi
i na zemlji ona je sama.''
OSMAN, mladi sultan, plavokos, rođen 1604., 1618. došao na prijestolje, ubijen 1622., čija oholost mora biti kažnjena; otac mu je Ahmet, stric Mustafa
VLADISLAV , poljski kraljević, sin Žigmunda III., rođen 1595.; pobijedio Osmana
DILAVER, HODŽA i KAZLAR-AGA , Osmanovi savjetnici
ALI-PAŠA , poslanik, odlazi u Varšavu sklopiti mir s Poljacima; sudjelovao u Hoćimskoj bitci
SOKOLICA , mlada turska ratnica, zaljubljena u Osmana; sudjelovala u Hoćimskoj bitci, borila se sa Krunoslavom
KRUNOSLAVA , zaručnica poljskog plemića Korevskog; sudjelovala u Hoćimskoj bitci na strani Poljaka, borila se sa Sokolicom; obučena u ugarskog velikaša putuje u Carigrad izbaviti Korevskog iz tamnice
SUNČANICA, djevojka plemenita roda, iz Smedereva, redovnica, imala 12 braće koji su ubijeni; otima ju Kazlar-aga
LJUBDRAG , otac Sunčanice, slijep
LJUBICA , kći tamničara Rizvan-paše; zaljubila se u Korevskog
KALINKA , nećakinja tamničara Rizvan-paše; zaljubila se u Krunoslavu misleći da je muško
MUSTAFINA MAJKA , Osmanova baka
DAUT , zet Mustafine majke, Osmanov tetak
BEGUM ADŽAMKINJA , Dilaverova ljubav
